Socijalno uključivanje

Ovaj program nudi "u zajednici utemeljenu podršku" osobama s intelektualnim teškoćama kako bi im se omogućila socijalna uključenost, te se spriječila njihova institucionalizacija.

Odrasle osobe s intelektualnim teškoćama često žive doma s roditeljima, u velikoj mjeri isključene iz aktivnosti koje zajednica nudi.

U malim gradovima i ruralnim područjima je posebno vidljiv nedostatak stručne podrške koja bi podržala neovisno življenje osoba s intelektualnim teškoćama u zajednici. Stoga te osobe nemaju mogućnosti steći vještine neovisnog življenja, te nakon smrti roditelja završavaju u institucijama gdje provode ostatak života.

Za osobu koja je cijeli život provela kod kuće sa svojom obitelji, ponekad i u teškim životnim okolnostima, odlazak u instituciju je često traumatično iskustvo, osoba se odvaja od poznate okoline, njena se ljudska prava krše.

Mi želimo omogućiti osobama s intelektualnim teškoćama ulazak u svijet rada, potaknuti smislene aktivnosti slobodnog vremena te im na taj način pomoći izgraditi krug podrške u njihovoj lokalnoj zajednici.

Naša iskustva

Tijekom 2001. i 2002. godine prikupljani su podaci o potencijalnim korisnicima, a u procjeni su obuhvaćene odrasle osobe s intelektualnim teškoćama (oko 200 osoba), putem obrade statističkih podataka o osobama, težini oštećenja i sl. za Šibenski dio županije. U kolovozu 2001. godine proveden je upitnik o potrebama osoba i obitelji, a u procjeni su obuhvaćene odrasle osobe s intelektualnim teškoćama (oko 30 osoba).

Prema podacima, sakupljenim u suradnji s Centrom za socijalnu skrb Šibenik (odnosi se na šibenski dio županije), uočava se orijentacija prema segregacijskim oblicima zadovoljenja potreba osoba s intelektualnim teškoćama i njihovih obitelji ili zadržavanje tih osoba kod kuća bez ikakve stručne pomoći, što opet dovodi do izolacije. Uvidom u dokumentaciju i stanje na terenu, uočila se potreba za pružanjem stručne podrške. Pozitivno je što se te osobe nalaze kod kuće, ali izostaje stručno osmišljena podrška u zadovoljenju potreba, kao što su zapošljavanje ili provođenje slobodnog vremena. Članovi obitelji osoba s intelektualnim teškoćama izrazili su potrebu za određenim oblicima stručne podrške.

U prvih 6 mjeseci 2003. godine upoznali smo 11 osoba i tijekom procjene (putem socijalne anamneze, zdravstvene anamneze, Skale za procjenu kompetentnosti, intervjua) utvrdili da za nekoliko osoba, trenutno ne možemo osigurati prikladan program. Za ostale, izradili smo osobno usmjerene programe. Ti programi, jedinstveni za svaku pojedinu osobu, provode zajednički i u suradnji: osoba, koordinator, obitelj, volonteri.